UVOD

Riječi chili, čili, chile, chilli, označavaju skupni naziv za plodove sitnoplodnih paprika koje dolaze od različitih vrsta, a najčešće se koriste za pravljenje umaka, namaza, zimnice ili začinskog praha. U svijetu postoji više od 25 vrsta paprika iz roda Capsicum, a samo pet od njih se komercijalno uzgajaju, a to su: Capsicum annuum L., Capsicum chinense Jacq., Capsicum frutescens L., Capsicum baccatum L. i Capsicum pubescens Keep. (Bosland i Botava, 2000., Costa i sur., 2009). Sve vrste chili papričica potječu iz Južne i Srednje Amerike. U Europu su stigle kao i većina introduciranih američkih kultura, u 15. stoljeću nakon Kolumbovog otkrića Amerike. Chili papričice unosne su i važne kulture u određenim dijelovima svijeta, a najviše se uzgajaju u Aziji, Africi, Južnoj i Srednjoj Americi te u južnom dijelu Europe. Indija je najveći svjetski proizvođač chili papričica s 42,2% od ukupnih svjetskih obradivih površina pod ovom kulturom. S obzirom da im je porijeklo iz toplijih krajeva, uzgoj u našem podneblju nije posve jednostavan. No uz ovaj vodič i vi bez problema možete uživati u ovom osebujnom povrću koje ste ubrali direktno iz vašeg vrta!

OSNOVNE INFORMACIJE O CHILI PAPRIČICAMA

  • višegodišnje biljke, no kod veće proizvodnje u našim krajevima isplativije ih je uzgajati kao jednogodišnje
  • visina varira od 20 do 180 centimetara, ovisno o sorti
  • cvjetovi mogu biti bijele, prljavo bijele ili ljubičaste boje, ovisno o sorti
  • plodovi prilikom dozrijevanja prelaze iz zelene u najčešće crvenu boju, a postoje i sorte s konačnom bijelom, žutom ili tamnoljubičastom bojom
  • dužina plodova varira od 2 do 15 cm, a promjer od 1-5 cm
  • chili papričice samooplodne su vrste i za oprašivanje nisu potrebni oprašivači

PRIPREMA ZA UZGOJ CHILI PAPRIČICA

Prva stvar koju ćete trebati odlučiti bit će naravno sorta papričica koje ćete uzgajati. Bilo da želite neke blaže papričice koje ćete jesti svježe ili peći, ili želite odmah prionuti na uzgoj najljuće dostupne papričice, postoji savršena sorta za vas. Par preporuka o izboru sorte za svaki stupanj ljutine:

Ako vam je ovo prvi put da pokušavate uzgojiti chili papričice, vjerojatno ćete htjeti da vam one što bolje uspiju te stoga birati sorte koje najbolje trpe početničke greške. Ovo je 5 sorti prigodnih za uzgajivače početnike, odnosno onih s čijim biste uzgojem trebali imati najmanje problema:

  1. Jalapeno
  2. Hot Portugal
  3. Serrano
  4. Cayenne
  5. Aji Lemon (Aji Lemon Drop)/Aji Limo

Detaljnije o ovim sortama, kao i uvjetima u kojima će najbolje rasti pročitajte u TOP 5 papričica za uzgajivače početnike.

IZABERITE NAJBOLJE OKRUŽENJE ZA UZGOJ CHILI PAPRIČICA

Ultimativni vodič za uzgoj chili papričica 6Drugo pitanje odnosi se na uvjete kojima raspolažete u smislu prostora gdje ćete uzgajati vaše papričice. Ako imate veći komad zemlje, za uzgoj chili papričica u našem podneblju, idealan bi bio plastenik. Mnogo je razloga za time:

  1. Kontrolirana mikroklima za vaše chili papričice. Iz razloga što su chili papričice biljke iz toplijih krajeva, za rast i razvoj (prvenstveno za proizvodnju presadnica) potrebne su im više temperature.
  2. Zaštita chili papričica od prirodnih nepogoda. Plastenik je dobra zaštita za prirodne nepogode kao što su tuča, jaki naleti vjetra ili kiše i mraz, koji predstavljaju veliku prijetnju za vaše chili papričice.
  3. Ranija sadnja chili papričica – ranija berba . Sa sadnjom chili papričica u plastenik možete početi već u drugoj polovici travnja. Sadnja u vanjskom uzgoju ne počinje prije 1. svibnja zbog moguće pojave mraza koji može naštetiti tek posađenim mladim biljkama.
  4. Ciljano mjesto navodnjavanja. Ciljano mjesto navodnjavanja ili zalijevanja chili papričica je tlo u razini korijena i korijenovog vrata. Ako se zalijevaju preko lista, postoji veća mogućnost za razvijanje gljivičnih bolesti lista. Upravo zbog toga u plastenicima s chili papričicama se najčešće koristi sustav navodnjavanja “kap po kap”.
  5. Lakše praćenje štetnika. Za praćenje najčešćih štetnika u plastenicima s paprikom koriste se žute (za lisne uši) i plave (za tripse ili resičare) ljepljive ploče.
  6. Olakšano održavanje i unošenje prirodnih neprijatelja. Ako u svom plasteniku imate problema s određenim štetnicima na papričicama (poput primjerice, lisnih uši), umjesto klasične primjene insekticida možete nabaviti ličinke i odrasle jedinke božjih ovčica kao prirodne neprijatelje lisnih uši.
  7. Duža vegetacija – više uroda. Kako je već ranije navedeno, chili papričice je moguće posaditi u plastenike 2 tjedna prije nego van pod vedro nebo.
  8. Manja kompeticija između korova i papričica (manje okopavanja). Sadnja papričica u plastenik najčešće se obavlja u formirane gredice prekrivene crnom folijom ispod koje se stavljaju cijevi za navodnjavanje. Ako i vi tako posadite imat ćete manje posla s okopavanjem ili košnjom korova.
  9. Plastenik je donekle trajan zaštićeni prostor. Nakon gotove sezone chili papričica plastenik vam ne mora stajati prazan i čekati sljedeće proljeće kako bi u njemu ponovo uzgajali papričice. Iskoristite ga za uzgoj drugog povrća.

Tlo za sadnju u plasteniku pripremite minimalno 2 tjedna prije sadnje kako bi se zemlja stigla ugrijati. (kod pripreme tla misli se na: usitnjavanje tla pomoću freze ili motike, postavljanje sustava za navodnjavanje, formiranje gredica, prekrivanje gredica crnim folijama, bušenje rupa za sadnice).

U slučaju da niste u mogućnosti imati plastenik za uzgoj papričica, trebate malo prilagoditi cjelokupni pristup. Ako sadite vani (ili na balkonu), trebate pripaziti na par stvari:

  • Sjetva u kući: ako papričicama za klijanje trebaju temperature oko 25 °C stupnja (što je optimalno), preporuča se sjetva u kući jer je ožujak kod nas nedovoljno topao da bi direktno sijali sjeme chili papričica u tegle na balkonu ili u vrtu.
  • Presađivanje: ako ćete papričice držati na balkonu, imajte na umu da ih je otprilike 3 tjedna nakon klijanja (odnosno, kada razviju 3 – 4 prava lista) treba presaditi u veće posude. Preporuke za veličinu tegle – zavisi o veličini sorte, koristite minimalno 10 litarske tegle za sitnije sorte, a za one krupnije, tegle do 30 litara. Imajte na umu da tegle s presađenim papričicama ne iznosite na balkon dok se dnevne temperature ne dignu na minimalno 15 °C, a noćne da ne padaju ispod 12 °C. Kod nas takve temperature možemo očekivati tek u travnju.
  • Sunčeva svjetlost: pripazite na poziciju papričica, odnosno vašeg vrta ili balkona gdje će one rasti. Papričice vole sunce! Ako vam je balkon/vrt cijeli dan osunčan tim bolje, papričice će uživati. Održavajte mali razmak između papričica kako bi zrak mogao normalno cirkulirati čime smanjujete mogućnost gljivičnih oboljenja.
  • Štetnici: pazite se lisnih uši pri uzgoju na otvorenom. Papričice često posjećuju lisne uši – sitni kukci koji svojim usnim ustrojem za bodenje i sisanje uzrokuju kovrčanje listova te svojom ishranom mogu prenijeti neke od najštetnijih biljnih virusa s biljke na biljku. U poljoprivrednim ljekarnama možete pronaći biološka i kemijska sredstva protiv lisnih uši za amaterske korisnike u malim pakiranjima.

PRIPREMA SJEMENA I KONTEJNERA ZA SJETVU

Ultimativni vodič za uzgoj chili papričica 7Ako ste odlučili uzgoj chili papričica uzeti u svoje ruke od samog početka, tada trebate znati i kako pripremiti sjeme. Kako sjemenke ljutih papričica imaju tvrdu vanjsku ljusku, dobro ih je prije sijanja namočiti u vodi ili otopini čaja od kamilice na nekoliko sati, najbolje preko noći. Zašto čaj od kamilice? On djeluje kao dezinficijens ako su sjemenke zaražene s uzročnicima biljnih bolesti kao što su gljive ili bakterije, a mogu se prenositi i održavati u sjemenkama te naštetiti biljkama u prvim fazama rasta.

Za dezinfekciju sjemena moguće je koristiti i 0,5% otopinu kalij permanganata u trajanju od 20 minuta. Ova otopina također omekšava sjemenu ljusku što u konačnici rezultira bržim klijanjem. Ako koristite ovu otopinu, nakon tretmana sjeme isperite u čistoj vodi i osušite prije sjetve.

Sljedeći korak je priprema tegle / kontejnera gdje ćete posijati sjeme. Ako sijete veći broj sjemenki odličan izbor je stiropor kontejner za sadnice, jer u jedan stane stotinjak sjemenki. Kasnije ih je lako presaditi u veće tegle ili zemlju. Takve kontejnere možete naći u gotovo svim bolje opremljenim poljoprivrednim ljekarnama.

Ako sijete manju količinu sjemena možete koristiti bilo kakve teglice, čašice jogurta, šalice ili takozvane Jiffy tresetne pelete (pelete umočite u vodu i neka se napuhnu, unutra položite sjeme i imate spremno klijalište koje ne zahtijeva klasični supstrat za početak). Pripazite da teglice imaju rupe na dnu kako bi, u slučaju obilnog zalijevanja, višak vode mogao izaći van. Ako koristite jednu teglicu za više sjemenki, pripazite da ih ne stavite preblizu jer može doći do oštećenja korijenja prilikom presađivanja.

Što se tiče supstrata (zemlje) je najbolje koristiti neke od komercijalno dostupnih u vrtnim centrima ili poljoprivrednim ljekarnama. Takva zemlja je sterilizirana, što znači da ne bi trebala sadržavati sjemenke korova niti uzročnike biljnih bolesti i štetnika (kukaca, grinja ili nematoda) koji bi mogli naštetiti papričicama

SJETVA PAPRIČICA

Uzgoj chili papričica počinje, naravno, sjetvom sjemena. Glavno pitanje u vezano uz sjetvu papričica jest koje je vremensko razdoblje najoptimalnije za nju.  Preporuča se period od sredine do kraja veljače ili kasnije za sjetvu. Oni koji siju i prije optimalnog perioda žele što brže uzgojiti biljku kako bi dala plod. Papričicama kao i ostalim kulturama potreban je određeni topli period kako bi došlo do razvijanja cvjetnih pupova i u konačnici razvitka ploda te naravno određena količina svjetlosti.

Uzgojiti ljute papričice nije tako komplicirano kao što se priča. Kao i kod drugih kultura čije prirodno stanište nije na našem području i u našoj klimatskoj zoni, morate poštivati uvjete koje one zahtijevaju:

  1. Za uspješnost klijanja potrebne su temperature između 25 i 30 (32) Celzijevih stupnjeva.
  2. Klijavost sjemena kreće se između 70% i 80% u idealnim uvjetima. Što idealnije uvjete dajete, to ćete postići bolju klijavost. Ako temperatura supstrata bude oko 21 stupnjeva Celzijusa, period klijanja se produžuje.
  3. Klijanje sjemena traje između 5 i 30 dana, ovisno o sorti ljute papričice, ali čak ni sjeme iste sorte ne klija istovremeno. Također je i temperatura jedan od čimbenika koji utječe na ujednačenost klijanja sjemena ljutih papričica kao i ostalih biljaka. Ako je temperatura zraka i supstrata čitav period klijanja konstantna (naravno, uz malo variranja), papričice će klijati ujednačenije.
  4. Za uspješan uzgoj i urod potrebno je da noćne temperature ne padaju ispod 10 Celzijevih stupnjeva.

Ljuta preporuka: ne sijte ljute papričice prerano, otežavate i sebi i njima. Ako im ne uspijete osigurati ovdje navedene uvjete, biljke će stagnirati, oslabiti te biti podložne biljnim bolestima.

Posijali ste papričice u optimalno vrijeme, temperature je savršena, no prošlo je više od 30 dana, a one još uvijek ne klijaju? Razlozi za to mogu biti razni – od nedovoljno zrelog ili pogrešno skladištenog sjemena, preduboke sjetve, raznih bolesti, pogrešne temperature supstrata, neadekvatnog zalijevanja, do loše predsjetvene pripreme.

ZALIJEVANJE PAPRIČICA

Zalijevanje - VolimLjuto.com

Jedna od stvari oko koje ima najviše dilema u uzgoju bilo koje kulture je zasigurno koliko i kada zalijevati. U nastavku donosimo preporuke o potrebnoj količini vode za svaki stadij razvoja papričica.

Zalijevanje nakon sjetve
Izuzetno je važno je da odmah nakon sjetve zalijete zemlju s posijanim sjemenkama. Kako biste zadržali vlagu i temperaturu supstrata, prekrijte svoje posudice s posijanim sjemenkama običnom kuhinjskom prozirnom folijom. Također je važno da zemlja u kojoj se nalaze posijane papričice ne presuši. Kako bi višak vode mogao otjecati van, pobrinite se da posudice za sjetvu imaju probušene rupice na dnu. U protivnom povećavate mogućnost truljenja korijena zbog prevelike vlažnosti zemlje.

Zalijevanje sadnica u teglama
Nakon što ste svoje chili papričice presadili u veće tegle i stavili ih na balkon ili u vrt, dovoljno ih je jednom tjedno zalijevati. Zapravo, najbolje je da svakih nekoliko dana provjerite vlažnost zemlje u kojoj se one nalaze, a to najjednostavnije možete napraviti pomoću svojih prstiju. Gurnite prste na dubinu od oko 5-10 cm dubine. Ako oni ostanu mokri i blatnjavi, papričicama nije potrebno zalijevanje.

Zalijevanje sadnica posađenih u tlo
Ako ste svoje papričice posadili u vrt na otvoreno, ne morate puno brinuti oko zalijevanja. U principu ono je rjeđe nego kod onih koje se uzgajaju u teglama. Naravno, tijekom ljeta česti su dugi sušni i vrući periodi kada je potrebno nešto češće zalijevati papričice. Uvenuti izgled papričice najbolji je znak da treba zalijevanje. Zbog nedostatka vode u okolnom tkivu biljne stanice, dolazi do smanjenja turgora (biljnog tlaka), ali on se povećava čim biljku zalijete. Zato nakon zalijevanja biljka poprima normalni izgled. Pri visokim temperaturama nemojte biljke zalijevati usred dana. Obavite to rano ujutro dok sunce nije jako ili u kasno poslijepodnevnim satima kada se ono smanji.

Možda najbolji način na koji možete svoje chili papričice opskrbiti vodom je sistem navodnjavanja kap po kap (na linku saznajte kako ga izraditi). Pomoću ovog sistema možete si unaprijed odrediti količinu vode koju želite potrošiti, te precizirate mjesto gdje želite biljku navodniti. Kod paprike ono je najbolje uz korijen, a ovaj sistem vam to omogućava. Plodovito povrće osjetljivo je na takozvano prskanje, odnosno zalijevanje biljke odozgo preko listova, jer povećava mogućnost razvijanja bolesti.

Ultimativni vodič za uzgoj chili papričica 16UMJETNA RASVJETA

Umjetna rasvjeta za uzgoj chili papričica izuzetno je važna. Naime, razdoblje kada ne postoji dovoljna količina prirodnog svjetla, koje je neophodno za uspješan rast i razvoj biljaka je ujedno i vrijeme kada je potrebno posijati papričice.

Nikakva rasvjeta ne može u potpunosti zamijeniti sunce. Biljke će najbolje uspijevati ako su izložene suncu tako da treba iskoristiti svaku priliku da ih se izloži suncu ukoliko je to moguće. Ako papričice nemaju dovoljno svjetlosti, počet će se izduživati i bit će preslabe za daljnji razvoj. Nakon dužeg perioda bez dovoljno svjetla bit će nepovratno oštećene. Držanje papričica na prozoru je dobra opcija ukoliko ima dovoljno sunčanih dana, no bez obzira na to, papričice će se okretati prema prozoru i biti će potrebno njihovo svakodnevno okretanje kako ne bi ostale nakrivljene i izdužene. Ako ipak niste u mogućnosti osigurati dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti papričicama, morat ćete nabaviti neku vrstu umjetne rasvjete.

Vrste umjetne rasvjete

Na tržištu postoji veliki broj različitih rasvjetnih tijela koja se koriste u uzgoju. U novije vrijeme je LED rasvjeta postala manje više primat kod izbora, no još uvijek postoje i neke druge opcije na tržištu:

  1. Metal halogen rasvjeta
    PLUS: temperatura boje u plavom sprektru (najbolji izbor za vegetativni rast do cvjetanja)
    MINUS: visoka cijena
  2. HPS (high pressure discharge) rasvjeta
    PLUS: najmanja potrošnja naspram pružene količine svjetlosti, pogodna za fazu cvjetanja i veći urod
    MINUS: visoka cijena, biljke rastu više i s većim razmacima između grana
  3. Fluorescentna rasvjeta
    PLUS: dostupna i jeftina, best buy za kućni uzgoj
    MINUS: treba biti oprezan kod kupnje te izabrati pravu temperaturu boje i CRI
  4. LED rasvjeta
    PLUS: smanjena potrošnja energije, duži rok trajanja rasvjete, malo toplinskog i UV zračenja, čvršće su od drugih vrsta rasvjete, širok spektar zračenja
    MINUS: viša cijena (sve jeftinije opcije neće pružiti ove prednosti)
  5. Obične žarulje
    PLUS: nema
    MINUS: ne pružaju nikakve pogodnosti uzgoju biljaka

Koju god vrstu rasvjete koristili, pobrinite se da je svjetlost usmjerena prema biljkama dobrim reflektorom. Naime, izraz reflektor se kod nas često koristi kao vrsta rasvjete, no zapravo se radi o reflektivnoj površini koja usmjerava svjetlost kako se ona ne bi rasipala u smjeru gdje to nije potrebno, npr. u nebo.  U suprotnom gubite i do 50% svjetlosti. Pošto je HPS (i MH) sistem rasvjete poprilično skup, naš je savjet da vaš odabir bude LED ili fluo rasvjeta za uzgoj chili papričica. I to T5 fluo cijevi za veću količinu sadnica, ili štedne žarulje za manju količinu sadnica. LED je bolji izbor, ali LED prilagođen za uzgoj biljaka i dalje nije jeftin. Detaljnije o svim vrstama rasvjete, kao i o načinu na koji funkcioniraju pročitajte u ovom blog postu. 

PRIHRANA CHILI PAPRIČICA

Biljka za svoj razvoj treba 17 elemenata koji se još nazivaju i biljna hraniva. Dva od njih (ugljik i kisik) biljka prima putem fotosinteze, vodik iz vode, a ostalih 14 biljka uzima iz tla. Potrebne elemente u ishrani svake biljke možemo podijeliti na mikro (Fe, B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni) i makroelemente (C, O, H, N, P, K, S, Ca, Mg). Nedostatak bilo kojeg od njih na biljci se reflektira u obliku koliko toliko specifičnih simptoma, a u nastavku možete pročitati najčešće, kako biste znali odrediti što vašoj papričici nedostaje.

  1. Dušik: Nedostatak dušika kod papričica uzrokuje usporen i patuljasti rast cijele biljke te žućenje prvo starijih, a zatim mladih listova. Najčešći razlog nedostatka dušika u biljci je nemogućnost njegovog usvajanja zbog obilnog zalijevanja.
  2. Fosfor: Nedostatak fosfora također usporava rast cijele biljke. Osim toga, uslijed nedostatka fosfora stariji listovi postaju tamnozelene preko crvene do tamnoljubičaste boje. Biljka najvjerojatnije neće cvjetati. Usporeno ili zaustavljeno usvajanje ovog elementa mogu uzrokovati niske temperature ili prevelike količine željeza u ishrani biljke.
  3. Kalcij: Nedostatak kalcija vidljiv je u najmlađim dijelovima biljke i na plodovima gdje uzrokuje vršnu trulež. Mladi listovi postaju kovrčavi, a tkivo poprima mjehuričastu strukturu. Rubovi takvih listova mogu se sušiti.
  4. Magnezij: Nedostatak magnezija vidljiv je na najdonjim (starijim) listovima u obliku žućenja od vrha prema sredini. Često požuti cijeli list osim lisnih žila koje ostaju zelene. Biljka zaostaje u rastu. Do nemogućnosti usvajanja magnezija može dovesti i višak kalija u ishrani biljke.
  5. Kalij: Nedostatak kalija očituje se u simptomima poput tamozelenih rubova lišća koji kasnije izgledaju kao da su opečeni i odumiru.
  6. Bor: Nedostatak bora vidljiv je na najmlađim dijelovima papričica. Novi listovi žute i kovrčaju se. Stabljika zaostaje u rastu.
  7. Željezo: Uslijed nedostatka željeza, papričice počinju usporeno rasti. Simptomi se pojavljuju na mladim listovima, prvo u obliku žutih (klorotičnih) pjega, koje kasnije obuhvate cijeli list. Listovi postaju žuti (u ekstremnim situacijama i bijeli), a lisne žile ostaju zelene.
  8. Sumpor: Listovi na sredini biljke počinju žutjeti. Žućenje zahvaća i lisne žile. Ovaj simptom karakterističan je baš za nedostatak ovog elementa.

sadnice - VolimLjuto.comKRIŽANJE CHILI PAPRIČICA

Chili papričice, kao i ”obične” paprike su samooplodne biljke. To znači da na istom cvijetu nose i tučak i prašnike. Za oprašivanje je dovoljno malo vjetra ili kap kiše koja udari na cvjetnu stapku toliko ”jako” da odmah krene osipati pelud. Iako nije potrebno, paprike se mogu oprašivati i pomoću kukaca, najčešće pčela. Kada je zasađeno više različitih sorti u relativnoj blizini, moguće je da će doći do slučajnog oprašivanja među njima, odnosno križanja. No različit plod dobit ćete tek iduće godine, ako posijete sjeme koje ste izvadili iz ploda biljke koja je križana s nekom drugom.

Ako ste početnici u uzgoju chili papričica, vrlo vjerojatno ste naišli na svakakve ”mudre” savjete, pa tako i na onaj da nikad ne sadite ljutu u blizini slatke, ”obične” paprike jer će i ona postati ljuta! Da, istina, plodovi slatke će se zaljutiti, ali samo ako dođe do slučajnog križanja (oprašivanjem npr. većim naletima vjetra ili kukcima), a takve plodove ćete dobiti samo ako si sačuvate sjeme slučajno križane paprike i posijete ga iduće godine. Dakle, ponavljamo, sve promjene na plodu nakon slučajnog ili namjernog križanja dvije paprike (ljuta + ljuta, slatka + slatka ili ljuta + slatka), nisu vidljive iste sezone već samo ako sljedeće godine posijete to isto sjeme.

A što su hibridi? Oni su biljke dobivene klasičnim genetskim križanjem (u ovom slučaju namjernim) s ciljem da se kombiniraju korisne osobine oba roditelja, a istovremeno otklone njihove nepoželjne osobine. Taj proces je dugotrajan i zato su oplemenjivači biljaka zapravo umjetnici čiji se trud u najboljem slučaju vidi tek nakon 10-tak godina istraživanja.

Kako spriječiti oprašivanje između sorti?

Ako svoje papričice držite na balkonu jednu pored druge ili u malom vrtu gdje prostorno ne možete lako izolirati jednu sortu od druge, možete primjeniti sljedeće mjere:

  1. Izolacija vrećicama: Cvjetove koje želite zaštiti od posjeta kukaca oprašivača, potrebno je prije otvaranja staviti u prozirnu vrećicu, propusnu za svjetlost i zrak. Možete se poslužiti i mrežom za komarce. Odabrani materijal zavežite za stabljiku. Ako niste sigurni da se biljka sama oprašila, slobodno ju malo prodrmajte za svaki slučaj.
  2. Izolacija kavezima: Ovaj način izolacije je malo teži, morate nabaviti kaveze koji su prekriveni materijalom kao što je mreža za komarce, također propusan za zrak i svjetlost. Kavez mora biti veličine cijele biljke, što je kod chili papričica malo ograničavajuće iz razloga što određene sorte dosežu i preko 1 m visine. Također prije otvaranja cvjetova biljku staviti u kavez, a izvaditi je na kraju kada vidite već formirane plodove.

ZAŠTITA OD BOLESTI I ŠTETNIKA

Uzgoj chili papričica, kao i uzgoj bilo kojeg drugog bilja, ponekad zna biti problematičan radi borbe s raznih štetnicima i bolestima. Ono što je najvažnije znati je prepoznati kada je biljka bolesna.

Ako su neki od procesa (usvajanje vode i hranjivih tvari putem korijena, transport vode i hranjivih tvari kroz biljku te fotosinteza) onemogućeni zbog djelovanja biotskih ili abiotskih čimbenika možemo reći da je biljka bolesna. Prema tome biljne bolesti možemo podijeliti na biotske (parazitske) koje uzrokuju virusi, bakterije, gljive, fitoplazme i slično, te na abiotske (neparazitske) koje uzrokuju niska ili visoka temperatura, jaki vjetrovi, nedostatak vode ili hranjivih tvari i slično.

Simptomi koji se pojavljuju na papričicama (kao i na drugim biljnim vrstama) ne moraju odmah značiti da je došlo do infektivne biljne bolesti koja se prenosi s biljke na biljku. Puno čimbenika utječe na zdravlje same biljke. Ni najveći stručnjaci ponekad ne mogu znati što točno narušava njihovo zdravlje.

Kako je već ranije navedeno, simptomi koje vidite ne moraju uvijek aludirati da se radi o infektivnoj biljnoj bolesti – onoj koju mogu uzrokovati gljive, virusi, bakterije i koje su prenosive s bolesne na zdravu biljku. Neki uzročnici bolesti na papričicama prenose se sjemenom s generacije na generaciju, zbog toga je vrlo važna dezinfekcija sjemena prije same sjetve.

BOLESTI

Najčešće bolesti koje se mogu pojaviti na vašim papričicama jesu:

POLIJEGANJE RASADA

  • UZROČNICI: gljive iz rodova Phytium, Sclerotinia, Fusarium, vrste Rhizoctonia solani te Phytophtora capsici
  • SIMPTOMI: Mlade biljke na mjestu izlaska stabljike iz tla imaju vodenkastu zonu na kojoj se biljke prelome, a unutar 36-48 sati simptomi polijeganja mogu se pojaviti na cijelom rasadu (Phytium); korijen koji je pocrnio ili posmeđio, a u zoni korijenovog vrata nastaju tamnozelene zone prstenastog oblika te je na tom dijelu stabljika sužena. (Phytophytora capsici) polegnuće, smeđenje i trulež mladih biljaka (Rhizoctonia solani). Generalno, bolesti koje uzrokuju R. solani i Fusarium spp. javljaju se u toplijim i sušim kondicijama tla, dok su infekcije koje uzrokuju Phytium i Phytophtora češće u hladnijim i vlažnijim tlima.
  • ZAŠTITA: Sjetva zdravog sjemena u sterilni supstrat te preventivno tretiranje fungicidima*.

PEPELNICA

  • UZROČNIK: gljiva Leveillula taurica
  • SIMPTOMI NAPADA: Stariji listovi žute, uvijaju se prema unutra te propadaju. Kod optimalnih uvjeta na donjem dijelu lista (na naličju) pojavljuje se bijeličasta prevlaka koja podsjeća na gustu paučinu – tipičan simptom pepelnice.
  • ZAŠTITA: Uklanjanje biljnih ostataka na kraju sezone i uništavanje korova (jer uzročnik pepelnice na paprici prezimljuje na zaraženim biljkama te korovima), te primjena fungicida* na bazi sumpora.

GANGRENA KORIJENOVA VRATA

  • UZROČNIK:  pseudogljiva Phytophtora capsici
  • SIMPTOMI; Smeđenje korijena i korijenovog vrata, vlažna trulež kore. Uzrokuje polijeganje stabljike. Listovi i grane dobivaju tamnocrvene vlažne, okrugle pjege. Plodovi dobivaju vodenkaste pjege, bijelu prevlaku i smežuraju se. Za zarazu su potrebne visoke temperature i voda, zbog toga se najčešće bolest širi unutar reda prilikom navodnjavanja ili nakon obilnih ljetnih kiša.
  • ZAŠTITA: Sjetva u sterilni supstrat (zato jer uzročnik prezimljuje u tlu/supstratu), preventivno tretiranje fungicidima*

SIVA PLIJESAN

  • UZROČNIK: botrytis cinerea
  • SIMPTOMI: Na listovima i stabljici vlažna (vodenkasta) trulež. Na plodovima pojavljuju se maslinaste pjege različitih veličina, tkivo zaraženih plodova propada i dolazi do pojave guste sive prevlake.
  • ZAŠTITA: Prozračivanje zaštićenog prostora ukoliko papričice uzgajate u plasteniku ili stakleniku, tretiranje fungicidima*.

VENUĆE PAPRIKE

  • UZROČNICI:  gljive Verticillium dahlie i V. albo-atrum
  • SIMPTOMI NAPADA:  Smanjuje se turgor (tlak) u listovima biljke izgledaju kao da im nedostaje vode. Lišće žuti, vene i otpada. Kada bi uzdužno prerezali stabljiku papričice, vidjeli bi tamne dijelove na mjestu provodnih snopova.
  • ZAŠTITA:  Ako vam se dogodi ovakva zaraza, sljedećih nekoliko godina nemojte uzgajati papričice na tom mjestu u vrtu, a ako ih uzgajate u teglama obavezno ih sterilizirajte.

BAKTERIJSKA KRASTAVOST PLODOVA

  • UZROČNIK: bakterija Xanthomonas campestris pv. vesicatoria.
  • SIMPTOMI: Listovi poprimaju okrugle, vodenkaste tamno zelene pjege koje s vremenom nekrotiziraju (posmeđe i suše se) te su obrubljene svijetlim rubom. Na mjestu pjega, s donje strane lista vidljivo je nabreknuće.  Na plodovima prvo se pojavljuju smeđe pjege oko kojih se stvara pluto, a tkivo puca – kraste.  Sjeme kod zaraženih plodova pocrni.
  • ZAŠTITA: Sjetva zdravog sjemena, snižavanje temperature i vlage zraka – provjetravanje zaštićenog prostora ako papričice uzgajate u plasteniku ili stakleniku. Izbjegavati zalijevanje preko lista. Fungicidi* i gnojiva na bazi bakra.

*Ove bolesti mogu se suzbiti i kemijskim putem pomoću fungicida – sredstava za prevenciju i/ili suzbijanje biljnih bolesti. Koja sredstva možete kupiti provjerite na stranici od Ministarstva poljoprivrede: https://fis.mps.hr/trazilicaszb/. U tražilicu jednostavno morate upisati samo naziv kulture (paprika) i štetni organizam (npr. pepelnica). Ili jednostavnija solucija, pođite u najbližu poljoprivrednu ljekarnu i tražite sredstvo za svog uzročnika biljke bolesti na paprici.

ŠTETNICI

U svibnju dolazi vrijeme sadnje presadnica chili papričica na vanjski dio, odnosno u vrt ili polje, velike tegle na balkonu ili u dvorište te plastenike. Dnevne i noćne temperature zraka su sve više, a to vidimo i po flori (bilju) i fauni (organizmima) koja se sve više budi u prirodi. Zajedno s korisnim kukcima pojavljuju se i oni štetni za vaše papričice. U ovom poglavlju pronaći ćete najvažnije štetnike papričica u vanjskom i unutarnjem (plasteniku/stakleniku) uzgoju te simptome prema kojima možete prepoznati o kojem se radi.

1. KALIFORNIJSKI TRIPS

  • FIZIČKI IZGLED: Kalifornijski trips ili resičar maleni je kukac dužine tijela 0,9-1,4 mm, žutonarančaste do kestenjasto smeđe boje. Oštećuje mnoge poljoprivredne kulture, a u Hrvatskoj najviše oštećuje papriku u zaštićenom prostoru (plasteniku, stakleniku). Ima 12 do 15 generacija godišnje.
  • SIMPTOMI: Hrani se sisanjem na listovima i plodovima paprike. Na listovima pojavljuju se bijele točkice i crtice koje nekrotiziraju (smeđe, odumiru). Kod jakog napada list se suši i visi na stabljici. Na plodovima vidljiva je depigmentacija i deformacija.
  • SUZBIJANJE: Postavljanje zaštitnih mreža na sve ulaze i ventilacijske otvore u plastenicima. Na kraju sezone – uništavanje biljnih ostataka i iznošenje istih iz plastenika jer tako prezimljava ovaj štetnik, te uništavanje korova oko i unutar plastenika koji također mogu biti izvor hrane ovog štetnika i postavljanje više plavih ljepljivih ploča koje vizualno privlače tripsa, na taj način možete smanjiti njegovu populaciju.

2. Cvjetni štitasti moljac ili bijela mušica

  • FIZIČKI IZGLED:  Maleni kukac dužine tijela oko 2 mm. Tijelo i krila prekrivena su voštanim prahom koji mu daje bijelu boju. LičinKa koja također pravi štete plosnata je i liči na štitaste uši. Ima 10 – 12 generacija godišnje. Odrasli oblici i ličinke nalaze se na donjoj strani lista (naličju).
  • SIMPTOMI: Svojim sisanjem uzrokuje blijeđenje lišća koje smeđi i odumire.
    Prilikom ishrane ispušta mednu rosu (višak ugljikohidrata) na koju se naseljavaju gljive čađavice crne boje te tako onečišćuje lišće i plodove.
  • SUZBIJANJE:Važno je uništavanje korova oko i unutar plastenika koji također mogu biti izvor hrane. Uklanjanje jako zaraženih listova tijekom vegetacije, postavljanje više žutih ljepljivih ploča koje vizualno privlače moljca, na taj način možete smanjiti njegovu populaciju. Primjena prirodnog piretrina – biološkog preparata za suzbijanje ovog štetnika.

3. Lisne uši

  • FIZIČKI IZGLED: Sitni kukci duljine tijela 1,3-2,6 mm. Osim paprike napadaju i druge poljoprivredne kulture. Imaju preko 13 generacija godišnje.
  • SIMPTOMI: Štete rade odrasli i ličinke lisnih uši. Svojim sisanjem biljnih sokova uzrokuju promjenu boje listova i njihovo kovrčanje. Kao i štitasti moljci, lisne uši ispuštaju višak ugljikohidrata kojeg nazivamo mednom rosom koju kasnije naseljavaju gljive čađavice. Općenito gljive čađavice zacrnjuju područje koje naseljavaju i time smanjuju asimilacijsku sposobnost biljke. Smanjena asimilacija – smanjena fotosinteza – slaba biljka i smanjena kvaliteta plodova. Osim što uzrokuju kovrčanje listova, lisne uši svojim sisanjem imaju sposobnost prenošenja biljnih virusa s bolesnih na zdravu biljku.
  • SUZBIJANJE: Kemijska sredstva. Postavljanje žutih ljepljivih ploča koje vizualno privlače lisne uši. Na taj način možete smanjiti populaciju ovih štetnika. Primjena prirodnog piretrina – biološkog preparata za suzbijanje ovog štetnika.

4. Kukuruzni moljac

  • FIZIČKI IZGLED: Kukuruzni moljac je leptir čije gusjenice rade najveće štete na kukuruzu i paprici. Veličina gusjenice je 2,5 cm. Leptiri počinju letjeti u svibnju u večernjim i jutarnjim satima. Privlači ih svjetlo. Ima jednu do dvije generacije godišnje. Pojavljuje se u plasteniku i na otvorenom.
  • SIMPTOMI: Nakon što se izlegnu iz jaja, gusjenice kukuruznog moljca ubušuju se u plodove u kojima se hrane. Takvi napadnuti plodovi podložni su truljenju.
  • SUZBIJANJE: Ako ste imali napad kukuruznog moljca u paprici, također je bitno uništiti biljne ostatke nakon sezone jer unutar njih ovaj štetnik prezimljuje. Ako je u vašoj blizini i polje kukuruza, bitno je zaorati kukuruzinac nakon berbe.

5. Zelena lozina stjenica

  • FIZIČKI IZGLED: Zelena stjenica je štetnik koji jako liči na smrdljivog martina, samo što je zelene boje. Odrasle ženke odlažu jaja na donji dio lista (naličje) iz kojih kasnije izlaze ličinke. Ličinke dosta liče na odrasle samo su puno sitnije. Ovaj štetnik može imati 2 generacije godišnje.
  • SIMPTOMI: Odrasli oblici i ličinke hrane se na plodovima paprike. Na mjestu sisanja vidljive su blijedožute pjege.
  • SUZBIJANJE: Sklanjanje stjenica rukom s plodova i mehaničko uništavanje.
    Kemijska sredstva. Primjena prirodnog piretrina – biološkog preparata za suzbijanje ovog štetnika.

Svi ovi štetnici mogu se suzbiti i kemijskim putem. Koja sredstva možete kupiti provjerite na stranici od Ministarstva poljoprivrede: https://fis.mps.hr/trazilicaszb/. U tražilicu jednostavno morate upisati samo naziv kulture (paprika) i štetni organizam (npr. lisne uši). Ili jednostavnija solucija, pođite u najbližu poljoprivrednu ljekarnu i tražite sredstvo za svog štetnika na paprici.

PREZIMLJAVANJE I ČUVANJE SJEMENASjemenke chili papričica - VolimLjuto.com

U Hrvatskoj i ostalim klimatski sličnim ili još hladnijim zemljama, chili papričice najčešće se uzgajaju kao jednogodišnje biljke, koje se nakon berbe zadnjih plodova ili nakon prvog mraza vade iz zemlje i bacaju. Zapravo su višegodišnje biljke koje, uz adekvatno skladištenje i njegu, mogu doživjeti i do 8 godina. Naravno, papričice su najproduktivnije u ranijim godinama. Biljke koje su prezimile, vrlo brzo se regeneriraju i brže ulaze u fazu cvatnje i formiranja plodova nego one koje su te godine rasle iz sjemena.

Čuvanje ovih biljaka se isplati jer iz godine u godinu one rastu sve više u visinu (naravno ako ih presadite u veću teglu). Osim što će vaša biljka, koja je preživjela više od jedne sezone, biti veća i bujnija od onih koje su izrasle direktno iz sjemena, puno ranije možete uživati u jednako dobrim plodovima svoje omiljene papričice.

Papričice i same ”osjete” kada je vrijeme za zimski san. Kada se noćne temperature zraka spuste ispod 10 °C, zaustavljaju svoj rast i formiranje plodova te im se drastično smanjuju potrebe za svjetlosti i vodom. Uvijek birajte biljke koje su tijekom vegetacije bile bujne, zdrave, bez znakova bolesti ili štetnika. Kako se bliži zima, tako i kukci odlaze na prezimljavanje. Ako ste papričice uzgajali u teglama na balkonu i u vrtu, uvijek je bolje sačuvati one koje su već u teglama nego one iz zemlje. Prilikom vađenja biljaka iz zemlje lako se može oštetiti korijen, pa takve biljke nemaju veliku šansu za preživljavanje. Ako ipak odlučite vaditi biljke iz vrta, presadite ih u tegle kako biste ih mogli skladištiti u kući.

Kako pripremiti biljke za prezimljavanje?

Nakon što ste odabrali najbolje i najzdravije biljke, presadili iz vrta u tegle ili maknuli s balkona, uklonite zadnje plodove s grančica. Biljka je do sada vrlo vjerojatno odbacila većinu listova što je također znak da je spremna za mirovanje. Ako je još koji ostao, slobodno i njega uklonite.

Sada dolazi red na obrezivanje. Odrežite sve grane tako da ostavite samo 10-15 cm visine cijele biljke, odnosno stabljiku i glavno račvanje dvaju rodnih grana. Biljka će nakon obrezivanja podsjećati na slovo Y.

Kako bi se biljka zadržala u fazi mirovanja, bitna je i temperatura koja ne bi trebala biti preniska niti previsoka. U ovoj fazi ona samo održava biljku na životu, a ne forsira ju na napredak već mirovanje. Kako papričicama u fazi mirovanja odgovara sobna temperatura, najbolje ih je smjestiti u kuću, blizu izvora sunčeve svjetlosti, na primjer na polici uz prozor.

Tijekom zime dovoljno je biljku zalijevati jednom u dva tjedna. Supstrat u kojem se biljka nalazi ne treba biti prevlažan jer postoji mogućnost od stvaranja plijesni. Biljke u ovakvom stanju ostavite sve do početka proljeća dok ne poraste temperatura zraka i razina svjetlosti izvan kuće. Nakon prezimljavanja, biljke će trebati intenziviju gnojidbu, veće posude i učestalije zalijevanje kako bi što prije razvile nove rodne grane i lisnu masu.

Koraci za čuvanje vlastitog sjemena (za primjer ćemo uzeti Jalapeño sortu):

  • Izbor najboljih plodova

Nakon što vam papričice poprime crvenu boju, ostavite ih na biljci još minimalno tjedan dana kako bi bili sigurni da je biljka postigla fiziološku zrelost. Nakon toga, odaberite zdrave plodove koji na sebi nemaju simptoma od štetnika ili bolesti. Ako biljka pokazuje simptome oboljenja na listovima ili stabljici, najvjerojatnije je da su zaraženi i plodovi. Ako takvo oboljelo sjeme posijete iduće godine, možemo reći da odmah s njom posijete i uzročnika biljne bolesti (bilo da je riječ o virusu, gljivi ili bakteriji), koja će vam kad tad napasti biljku i napraviti štetu.

  • Vađenje sjemenki

Kada ste ubrali potpuno zrele plodove, nožem razrežite plod i odvojite sjemenke iz njega. Odmah provjerite ima li sumnjivih sjemenki drugačije (tamnije) boje ili oblika i njih bacite u smeće.

Ljuta preporuka: Prilikom vađenja sjemenki iz ljutih papričica uvijek nosite nitrilne rukavice. Lateks rukavice su porozne i ljutina će proći kroz njih. Ako se želite junačiti bez njih, garantiramo vam da ćete imati nezaboravno iskustvo prilikom prvog nesvjesnog trljanja očiju ili odlaska na toalet.

  • Sušenje

Izvađene sjemenke stavite na papirnati ručnik i pustite da se suše otprilike 2 tjedna. Svakih nekoliko dana okrenite svoje sjemenke kako biste osigurali jednoliko sušenje. U ovoj fazi bitno ih je držati u dobro prozračenoj prostoriji, što dalje od direktnog sunčevog svjetla.

  • Testiranje

Nakon tjedan, dva testirajte jesu li sjemenke dovoljno suhe tako da ih nekoliko probate presavinuti. Generalno govoreći, ako se savijaju – nisu dovoljno suhe. Ili, ako ste dovoljno hrabri, zagrizite. Ako zubi lagano probiju sjemenku, ona nije suha, a nećete biti ni vi jer ćete tražiti mlijeka ili vode za zaliti.

  • Skladištenje

Kada ste sigurni da su sjemenke dovoljno suhe, vrijeme je da ih dobro uskladištite. Najbolje ih je staviti u male plastične ili papirnate vrećice i na svaku napisati naziv sorte i godinu spremanja. Sve sjemenke izgledaju poprilično slično, pa je ovakvo obilježavanje bitno da ne morate čekati plod kako biste saznali što ste posijali. U ovoj fazi, sjemenkama osigurajte suho, tamno i hladno mjesto kako bi im sačuvali sposobnost klijanja. Najbolje ih je čuvati u hladnjaku na temperaturi 5 – 10 °C u dobro zatvorenim već spomenutim, plastičnim zip vrećicama. Osim u hladnjaku, možete ih čuvati i u podrumu, na mračnom i hladnom mjestu što dalje od topline i vlage. Na ovaj način sjemenkama usporavate metabolizam i ne dajete im mogućnost klijanja sve dok za to nije vrijeme (sljedeće godine).

spremni za uzgoj? Naručite sjemenke!

ŽELITE ZNATI VIŠE?

Sorte chili papričica – popis i savjeti za uzgoj

Pronađite sve sorte chili papričica na jednom mjestu, uz savjete za uzgoj svake!

Ultimativni vodič za uzgoj chili papričica

Odlučili ste se za vlastiti uzgoj chili papričica? Ovaj vodič dat će vam odgovore na

8 Comments

Umjetna rasvjeta za uzgoj chili papričica – 4 vrste rasvjete + 1 loša

U rano proljeće, kada su dani još kratki, potrebno je sadnicama ljutih papričica osigurati dovoljno

10 razloga zašto vaše chili papričice nisu proklijale

U zadnje vrijeme često dobivamo upite o tome zašto nečije papričice nisu proklijale iz sjemena.

6 najvažnijih bolesti chili papričica

Potaknuta prošlogodišnjim upitima vezanim za lošu kondiciju vaših chili papričica, pišem ovaj članak kako bi

Štetnici chili papričica

U ovom članku pronaći ćete najvažnije štetnike papričica u vanjskom i unutarnjem (plasteniku/stakleniku) uzgoju te

10 razloga zašto uzgajati chili papričice u plasteniku

1. Kontrolirana mikroklima za vaše chili papričice Iz razloga što su chili papričice biljke iz

2 Comments

Dnevnik ljute agronomistice 2019. #01 – Ljuti FAQ

U prvom i možda posljednjem nastavku Dnevnika ljute agronomistice možete dobiti odgovore na neka od

8 ljutih komentara na “Ultimativni vodič za uzgoj chili papričica

  1. Luka says:

    Gorane, već nekoliko godina korstim vaše sjeme i jako sam zadovoljan, te bih vam htio prenijeti sve pohvale za vaš rad i trud… Isto tako bih htio i postaviti jedno pitanje vezano uz prihranu zemlje. Što preporučujete kao najadekvatniju prihranu zemlje u fazi presađivanja u cjetnjake, kakvu smjesu namješati? (ukoliko može biti prirodna, tim bolje…)
    Unaprijed hvala za odgovor…
    Luka 🙂

  2. Damir says:

    Kako i gdje mogu kupiti uređaj za mjerenje ljutine. Vidio sam na YouTube da se nude oko 100$ . Jesu li dovoljno točni za amatersku primjenu? I možete li mi pomoći oko kupovine takvog uređaja?

    • Goran Vrabec says:

      Pozdrav Damire, nemamo iskustva s takvim uređajima, ali prema onome što smo pročitali nisu baš precizni pa Vam ih ne bi preporučili. Precizno mjerenje ljutine je za sada moguće samo u laboratoriju s HPLC uređajem i mjerenje košta oko 1500kn po uzorku.

      • Goran Vrabec says:

        S obzirom da Guinessova knjiga rekorda i dalje bilježi Carolinu Reaper kao najljuću papričicu na svijetu vjerujemo da Pepper X ne postoji.

  3. Zvonimir says:

    Pozdrav,
    na webu nema puno informacija o Devils Lamb Heart papričicama osim da ne izrastu u veliku biljku ako sam dobro shvatio. Niknulo mi je 7-8 papričica iz vašeg sjemena pa me zanima u koje veličine tegle ih mogu posaditi za uzgoj na balkonu i ima li nekih posebnih zahtjeva. Hvala!

    • Goran Vrabec says:

      Pozdrav Zvonimire, kod svih papričica je pravilo da ih posadite u što veću teglu. No, minimalno što je za papričice dovoljno je između 5 i 7 litara.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)