Jednog popodneva prije kojih godinu i pol dana mi zvoni mobitel, vadim ga iz džepa i vidim da me zove Andrej iz Zmajske pivovare. Razgovor s njime mora biti dobar, jer proizvodi moj najdraži napitak, i to vrhunski. No, konverzacija započinje pravim šokom:
-“E čuj, imam jedno 600 litara RIS-a (Russian Imperial Stout, stil piva koji je taman i sadrži oko 9-10% alkohola, s puno okusa čokolade, kave i sušenog voća, op.a.) koji moram baciti jer ima previše taloga u bocama i najgušću pjenu koju smo ikad vidjeli.”
Sljedeća dva tjedna su protekla u isprobavanju raznih recepata. Sve što sam pokušao napraviti je jednostavno sadržavalo previše gorčine koju je bilo izrazito teško balansirati. U trenutku kada sam gotovo odustao, Andrej mi se ponovno javlja. Dok su probavali jedan naš svježi uradak iz Ferment Lab linije proizvoda, na pamet im je pala ideja o octu. Meni je ideja instantno zvučala kao pun pogodak, pa sam Andreju samo odgovorio da mi treba još jedan karton za testiranje. Naravno, nisam spomenuo da sam od 24 boce iz prvog “testnog” kartona popio 22.
Nakon što sam probao tu crnu tekućinu, znao sam u djeliću sekunde da će ovo biti odličan ocat, ali da mi nedostaje još nešto kako bi okus bio uistinu intenzivan. U lonac sam dodao smeđeg šećera, ocat iz staklenke i malo sušenih chili papričica i zakuhao sve zajedno. Nakon hlađenja sam napravio salatu i u trenutku kada sam probao sam znao da je to ono što sam htio stvoriti. U tom trenu je nestala i sva tuga koju sam čuvao u sebi još od onog telefonskog razgovora kada sam čuo da će se baciti nekoliko hektolitara RIS-a.
Svi skupa smo degustirali RISCETTO i odlučili da ga želimo podijeliti s tržištem te smo krenuli u projekt izrade prvog hrvatskog octa od piva.
Prvi korak je bila dostava piva na naš OPG kada je Andrej osobno dostavio cijelu paletu. Sa suzom u oku smo zajedno popili nekoliko boca RIS-a kojeg nikad nitko od kupaca neće probati, bar ne u ovom obliku. Drugi korak je bio pretakanje piva u bačve u kojima će fermentirati. E to je bio dan kada sam shvatio što je značilo ono kad je Andrej rekao da je pjena previše gusta i postojana da bi pivo uopće išlo u prodaju.
Uvjerio sam se da govori istinu kada sam nakon istočenih 20 litara morao čekati 15 minuta da se pjena slegne kako bih mogao nastaviti istakati dalje. I tako dođem do vrha bačve, odnosno, ostavim 20 cm do vrha za slučaj da se još malo zapjeni i tada slijedi moj briljantan potez – uzimam kuhaču i krećem pomalo miješati da izađe dio CO2 kojeg je eventualno ostalo.
Moram napomenuti da se radi o jako gustom i ljepljivom pivu te da je čišćenje trajalo jako dugo, čak duže od pokore koju bih morao moliti da sam kojim slučajem otišao na ispovijed i rekao svećeniku što sam sve izgovorio nakon što se pivo zapjenilo i prekrilo pod. Posao od predviđenih 2 sata se pretvorio u posao od skoro cijelog dana. No, napokon sam uspio istočiti skoro 600 litara piva u bačve, dodao SCOBY od jabučnog octa, stavio gaze i kao nagradu popio još nekoliko preostalih boca RIS-a.
P.S. Dio octa je pretočen u hrastovu bačvu od burbona u kojoj je odležao jedan drugi zmajski RIS, a s obzirom da je i RIS od kojeg smo radili ocat bio barrel aged, na kraju odležavanja octa nas čeka double barrel aged ocat. No, to je priča koju ćemo ispričati tek kroz godinu dana. Do tada svakako probajte RIScetto!