Uvjerena sam da među vama nema tko nije barem jednom slušao ili pripovijedao tzv. priče iz vojske, to jest, sa služenja vojnog roka. Ne znam koliko je žena ovdje koje mogu potvrditi da na prste jedne ruke mogu nabrojati muškarce koji im nisu pripovijedali takve priče. A neizostavni dio svake od tih priča je vojnički grah koji pretežno kotira kao „najbolji“ pa kad odslušate sve zgode i Demistifikacija graha 1nezgode s vojnog roka koji svoj krešendo doživljava s vojničkim grahom, tad neizostavno nastupi kompetitivni duh muškarca koji kuha baš takav ili još bolji grah. Tad, ako još kod slutnje priča o vojnom roku niste pobjegli glavom bez obzira, nalazite sebe na bojnom polju gdje se gađate zaprškama, rebarcima, kobasicama i satima kuhanja u žustroj raspravi s kuharom „najboljeg graha ikad“. Kod mene je tako da u pravilu pobjegnem na vrijeme, no i kad zaglavim skroz do rasprave, obavezno gubim jer uvjet mogućnosti pobjede jest kušanje dokaza. Što je previše, previše je.

Što je s tim vojničkim grahom, dakle? Rođeni do početka 70-tih kunu se u originalni recept po normativima JNA, možete ga i sad naći u bespućima interneta pa i ne treba da ga prepisujem ovdje. Zatim, tu su modifikacije ponajboljih grahokuhara od kojih ćete čuti uvijek različit recept po njihovim osobnim normativima: jel’ mast, jel’ ulje, jel’ suho meso i panceta, jel’ kobasica i panceta, jel’ bez pancete ili samo s njom, jel’ prosuta prva prokuhana voda, jel’ nije, jel’ luk odmah, jel’ sa zaprškom na kraju, jel’ šećer, jel’ ocat, jel’ ljut, nije… Ako ste se ikada našli u muškom društvu u trenutku pripovijedanja priča s vojnog roka, morali ste svjedočiti fenomenu svojevrsnog društvenog događaja na kojem razmjena anegdota potone u lonce takmičara u kuhanju graha jer bi se, nagađam, u suprotnom međusobno pobili.

Demistifikacija graha 2A onda, tu smo ostali koji taj grah kuhamo kao i svako drugo jelo „za svaki dan“, tiho i nebitno, ali ukusno nama koji ga volimo. Teško mi je navesti količine pojedinih namirnica jer u pravilu sve kuham „odokativno“, no za 5 litarski lonac večer prije kuhanja natopim 600-800 g graha. Sutradan se prokuha u vodi koju zatim valja prosuti te usuti svježu. Narežem veliku glavicu luka i ubacim sa pancetom i/ili kobasicama/suhim mesom, malo posolim, popaprim, dodam nekoliko listića lovora te ostavim da krčka. O grahu ovisi vrijeme krčkanja, no pred sam kraj (cca. pola sata), kad već vidno omekša dodam cijele mrkve i komade celera. Dvadeset minuta kasnije pripremim zapršku – brašno i mljevena paprika na ulju – uspem u lonac, promiješam i ostavim još desetak minuta na vatri. Jednostavno da jednostavnije ne može i nepogrešivo ukusno, a o misteriju čudesnog i ponajboljeg graha čitam djetetu pred spavanje jer, ne dajte se zavesti, najbolji ne postoji, samo loš u odnosu na sve odlične koje ste jeli, sve ostalo su bajke.

Savjet za ljutomane: ne zaboravite dodati svoj omiljeni ljuti umak 😉

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *